Stojan Trumić (Titel, 29. jul 1912 – Titel, 16. oktobar 1983) bio je jedan od onih stvaralaca koji su uspeli da sopstvenim radom, pedagoškim delovanjem i umetničkim vizijama oblikuju čitave generacije i gradove. Njegov životni i umetnički put vezan je za Titel, Pančevo, ali i širu vojvođansku i jugoslovensku likovnu scenu.
Rani život i školovanje
Rođen u Titelu, u porodici koja je gajila duboku povezanost sa ravnicom i njenim običajima, Trumić je rano otkrio dar za crtanje. Osnovnu školu završio je u rodnom mestu, a potom je gimnaziju pohađao u Pančevu. Upravo u Pančevu susreo se sa urbanijom sredinom, gde su mu se otvorili horizonti umetničkog izražavanja.
Studije je nastavio na Umetničkoj školi u Beogradu (1934–1940), gde su mu profesori bili Beta Vukanović, Jovan Bijelić i Milan Butozan. Njihov uticaj, različit po stilovima i pristupima, oblikovao je mladog umetnika u snažnu ličnost spremnu za istraživanje i traganje za sopstvenim izrazom.
Pedagoški rad i profesura
Već tokom Drugog svetskog rata, a naročito posle njega, Trumić je radio kao profesor crtanja i likovne kulture u više gradova – Bitolju, Rumi, Pančevu, Zrenjaninu, Kikindi. Njegov pedagoški pristup bio je zasnovan na podsticanju slobode izraza kod učenika, ali i na temeljnom savladavanju crtačke discipline. Generacije đaka pamtili su ga ne samo kao strogog učitelja, već i kao čoveka koji je umeo da inspiriše.
Trumić je bio član umetničke grupe „Desetoro“, a kasnije je postao jedan od osnivača i ključnih pokretača likovne grupe „Pančevo 5“ (1958), zajedno sa Ksenijom Ilijević, Jovanom Vitomirovim, Dobrivojem Vojinovićem i Božidarom Jovovićem.
Ova grupa bila je prelomna za pančevačku i vojvođansku likovnu scenu – okupljala je umetnike različitih poetika, ali ujedinjenih u želji da Pančevo postane kulturno središte. Njihove izložbe privlačile su pažnju, a Trumić je kao profesor i organizator imao ključnu ulogu u formiranju likovne publike u gradu.
Umetnički stil i motivi
Trumićevo slikarstvo prolazilo je kroz nekoliko faza:
- Intimizam – tihi tonovi, pejzaži i enterijeri, često sa lirskom atmosferom.
- Tonska koncepcija i ekspresionizam – jača izražajnost boje i poteza, naglašena dramatika.
- Koloristički period – boja postaje glavni nosilac izraza, dok forma ostaje sažeta i sintezisana.
Njegovi motivi vezani su za vojvođanski pejzaž: salaši, oranice, vetar u polju, ravničarske tarabe i đeram, ljudi iz svakodnevice – čobani, seljaci, portreti običnih ljudi. Ono što je posebno izdvajalo Trumića bila je sposobnost da u jednostavnom prizoru otkrije duboku simboliku života u ravnici.
Studijsko putovanje u Pariz obogatilo je njegov izraz, donoseći mu iskustva modernih evropskih strujanja, ali je on ostao veran vojvođanskom krajoliku i njegovim ljudima.
Esejista i kulturni radnik
Osim što je bio slikar i pedagog, Trumić se bavio i pisanjem likovnih eseja i kritika. Njegovi tekstovi pokazuju duboko razumevanje umetničkih procesa i jasnu pedagošku crtu – nastojanje da približi umetnost široj publici.
Legat i sećanje
Jedan od njegovih najvećih darova zajednici jeste legat koji je 1980. godine poklonio svom rodnom Titelu. Ostalo je sačuvano **616 umetničkih dela** – ulja na platnu, akvarela, crteža, pastela – uz lične dokumente, priznanja i radni pribor. Danas se taj fond čuva u Spomen galeriji „Stojan Trumić“, u okviru Narodne biblioteke „Stojan Trumić“ u Titelu. Biblioteka, osnovana 1945. godine, i sama nosi njegovo ime, što svedoči o mestu koje je zauzimao u kulturnom životu rodnog kraja. Ona je i danas centralna ustanova kulture u opštini Titel.
Smrt i nasleđe
Stojan Trumić preminuo je 16. oktobra 1983. godine i sahranjen je u Titelu. Njegovo ime ostaje upisano među one umetnike koji su izgradili most između tradicije i modernosti, između lokalnog i univerzalnog.
Likovna grupa „Pančevo 5“, pedagoški rad i brojna dela čine ga nezaobilaznom figurom u istoriji vojvođanskog slikarstva. Njegove slike i danas odišu onom snagom koju je samo ravnica mogla da podari – snagom tihe, ali postojane lepote.