Početkom XVIII veka, Pančevo je, uz Temišvar, predstavljalo ključno strateško mesto Banata. Upravo tada je pokrenut veliki vojni poduhvat Habzburškog carstva - grad je zamišljen kao idealna barokna tvrđava, jedno od najnaprednijih utvrđenja tog vremena u ovom delu Evrope.
Sve je počelo 1718. godine, kada su Austrijanci, nakon osvajanja Banata od Osmanlija, odlučili da na mestu starog naselja podignu potpuno novi grad u obliku zvezde. Zadatak je poveren švajcarskom inženjeru Nikoli Doksatu de Demoreu (Nicolas Doxat de Démoret), rodom iz Iverdona na Nojšatelskom jezeru. Doksat je bio školovan u Holandiji, tada svetskom centru fortifikacione umetnosti, i već je imao iskustva u planiranju gradova poput Temišvara i baroknog Beograda.
Pančevo je izabrano s razlogom: njegov položaj kod ušća Tamiša u Dunav bio je idealan za kontrolu pristupa Banatu i plovnih puteva. Još u vreme turske vladavine, ovo je mesto imalo ogromnu stratešku važnost. Tu je, recimo, sultan Mustafa II tri puta — 1695, 1696. i 1697. godine — prelazio Dunav pontonskim mostovima kod Višnjice kako bi poveo vojsku u Banat. Treći put, međutim, nije imao sreće: kod Sente ga je porazio princ Eugen Savojski, čime je okončan turski pokušaj da povrati ove krajeve.
Doksat je Pančevo zamislio kao grad u obliku savršene petokrake zvezde. Bastioni su se nizali pravilno, dva uz Tamiš, tri prema ravnici, a oko njih su se širili šančevi, kontragarde i ravelini – sve po najmodernijim pravilima vojne arhitekture tog doba. Inspiraciju je pronašao u delu francuskog majstora Vaubana, čuvenog po citadeli u Lilu, „Kraljici Francuske“. Zanimljivo je da je Doksat kao mladi oficir učestvovao upravo u osvajanju tog Lila, pod zapovedništvom Eugena Savojskog.
Na ovoj stranici možete pogledati mapu tvrđave na podlozi sadašnjeg uličnog rastera (OpetnStreetMap), te tako steći predstavu o tome gde se tačno nalazila tvrđava.
Unutrašnji plan Pančeva bio je podjednako uredan i promišljen. Ulice su bile poređane u pravilnu mrežu, sa centralnim trgom u središtu i crkvom na njegovom istočnom rubu. Sve je bilo u simetriji i skladu, kako je i priličilo baroknom idealu reda i kontrole. Po veličini i planu, Pančevo je bilo gotovo jednako Petrovaradinu, a u ono vreme i jedno od najlepših utvrđenja u ovom delu Evrope.
Sudbina mu, međutim, nije bila srećna. Samo nekoliko decenija kasnije, 1739. godine, prema odredbama Beogradskog mira, tvrđava je morala biti srušena do temelja. Prema tome, ona je planski napravljena, ali je i planski srušena i isečena do nivoa tla, kojim danas Pančevci hodaju.
Ipak, tragovi tog izgubljenog Pančeva nisu nestali u potpunosti. U samom centru grada i danas se može naslutiti mreža ulica koja prati nekadašnje linije bastiona, a sačuvani su i delovi originalnih planova tvrđave – dragoceni svedoci jednog izuzetnog urbanističkog poduhvata.
Ideja o gradovima-tvrđavama u obliku zvezde nije potekla iz Pančeva. Još u 15. veku, firentinski arhitekta Michelozzo di Bartolomeo Michelozzi projektovao je Ston u Dubrovačkoj Republici po sličnom principu. Ali dok je Ston bio osmišljen da brani grad na brdu, Doksatovo Pančevo je koristilo isti geometrijski oblik za odbranu od pretnji iz ravnice.
Zbog toga je Pančevo u istoriji fortifikacione umetnosti ostalo upamćeno kao jedinstven spoj matematike, vojne strategije i barokne lepote – grad-zvezda koji je blistao kratko, ali je zauvek obeležio početke modernog urbanizma u Banatu.